Jedan od najcjenjenijih, ali i najkontroverznijih nogometnih sudaca svijeta iznenada je završio karijeru u 47. godini. Nije se mogao nositi s brutalnim pritiskom koji je na kraju postao neizdrživ

Kada je odjeknula vijest da Anthony Taylor prekida svoju sudačku karijeru, nogometni svijet ostao je zatečen. Odluka, donesena samo dva tjedna nakon što je sudio svoju posljednju utakmicu, napeti okršaj osmine finala Svjetskog prvenstva između Španjolske i Portugala, nije bila rezultat ozljede ili zasićenja, već, kako je sam naveo, posljedica "intenzivnog pritiska i stalnog nadzora" koji su postali pretežak teret. Bio je to tihi, ali odlučni posljednji zvižduk čovjeka koji je dijelio pravdu na više od 800 profesionalnih utakmica, od čega čak 432 u engleskoj Premier ligi, areni u kojoj se svaka odluka secira do najsitnijih detalja. 

Rođen u Wythenshaweu, radničkom predgrađu Manchestera, Taylorov put do nogometnih travnjaka bio je sve samo ne tipičan. Prije nego što je navukao sudački dres, nosio je uniformu zatvorskog službenika u jednom od najozloglašenijih britanskih zatvora, HMP Manchester, poznatijem kao Strangeways. To iskustvo, provedeno u okruženju gdje su smirenost, autoritet i sposobnost rješavanja sukoba pitanje preživljavanja, oblikovalo ga je na način koji će se kasnije pokazati neprocjenjivim. Vještine koje je stekao održavajući red među zatvorenicima - odlučnost pod pritiskom, sposobnost komunikacije na svim razinama i nevjerojatna mentalna čvrstina - postale su temelj njegova sudačkog stila. Dok je volontirao za organizaciju "Prison? Me? No Way!", koja mladima kroz prezentacije o zatvorskom životu nastoji ukazati na posljedice kriminala, Taylor je pokazivao strast za usmjeravanjem i motiviranjem drugih, prenoseći lekcije naučene iza rešetaka na širu zajednicu, a kasnije i na nogometni teren, gdje je često morao upravljati s 22 ega u uzavreloj atmosferi.

Njegov uspon u sudačkom svijetu bio je metodičan i neumoljiv. Počeo je 2002. godine u Sjevernoj premier ligi, sedmom rangu engleskog nogometa, daleko od glamura i kamera. Korak po korak, dokazujući se na blatnjavim terenima nižih liga, napredovao je do liste sudaca Engleske nogometne lige 2006. godine. Veliki proboj dogodio se u veljači 2010. kada je debitirao u Premier ligi na utakmici između Fulhama i Portsmoutha. Ubrzo je postao dio elitne skupine sudaca, a 2013. godine uvršten je na FIFA-inu listu, čime su mu se otvorila vrata međunarodnih natjecanja. Popis utakmica koje je sudio svjedoči o povjerenju koje je uživao od strane UEFA-e i FIFA-e. Sudio je finale UEFA Superkupa 2020., finale Lige nacija 2021., finale Europske lige 2023. te dva finala engleskog FA kupa, 2017. i 2020. godine. Upravo ga je taj drugi nastup u finalu Kupa, u kojem je Arsenal oba puta pobijedio Chelsea, učinio prvim sucem od 1901. godine koji je vodio dva finala najstarijeg nogometnog natjecanja na svijetu. Bila je to iznimka od tradicije, donesena jer se finale 2020. igralo pred praznim tribinama zbog pandemije, a sudački odbor smatrao je da bi bilo nepravedno da to nekom sucu bude jedino takvo iskustvo.

Ipak, trenutak koji će zauvijek definirati nasljeđe Anthonyja Taylora nije se dogodio u nekom finalu, već tijekom utakmice grupne faze Europskog prvenstva 2020. godine. U 43. minuti susreta Danske i Finske u Kopenhagenu, danski veznjak Christian Eriksen iznenada se srušio na travnjak. Dok je svijet u šoku promatrao, a igrači u panici zazivali pomoć, Taylor je reagirao instinktivno i besprijekorno. U roku od nekoliko sekundi prepoznao je ozbiljnost situacije, prekinuo igru i mahnito pozvao medicinsku ekipu na teren. Njegova smirenost i odlučnost u tim kritičnim trenucima, dok su liječnici oživljavali Eriksena, bili su presudni. Kasnije je pohvaljen diljem svijeta zbog svoje brze reakcije koja je, bez sumnje, pomogla spasiti život. Njegov mentor, bivši sudac Chris Foy, istaknuo je kako je Taylorovo iskustvo iz zatvorske službe bilo ključno, jer je naučio ostati miran i donositi ispravne odluke u najstresnijim mogućim situacijama. 

Unatoč trenucima slave, Taylorova karijera bila je neraskidivo vezana uz kontroverze koje su ga pratile poput sjene. Vrhunac negativnog publiciteta dosegnut je nakon finala Europske lige 2023. između Seville i Rome. U utakmici prepunoj tenzija, Taylor je pokazao rekordnih 14 žutih kartona, a njegove odluke, uključujući i poništeni jedanaesterac za Sevillu nakon VAR provjere te nedosuđeni kazneni udarac za Romu zbog igranja rukom, razbjesnile su talijansku momčad. Nakon poraza, trener Rome José Mourinho verbalno je napao Taylora u garaži stadiona, vrijeđajući ga na engleskom i talijanskom jeziku, što je rezultiralo Mourinhovom suspenzijom. No, ono što je uslijedilo bilo je daleko gore i prešlo je granice sportskog nezadovoljstva. Taj je incident ostavio dubok trag, a Taylor ga je kasnije opisao kao najgoru situaciju s kojom se suočio u smislu uvreda i prijetnji.

Dan nakon finala, dok su Anthony Taylor i njegova obitelj čekali let na aerodromu u Budimpešti, okružila ih je skupina gnjevnih navijača Rome. Uslijedilo je verbalno zlostavljanje, psovke, pa čak i fizičko nasrtanje, pri čemu je jedan navijač bacio stolicu u njihovom smjeru. Šokantne snimke koje su obišle svijet prikazivale su Taylora i njegovu obitelj kako se, uz pomoć osiguranja, probijaju kroz bijesnu gomilu. Taj događaj bio je brutalni pokazatelj toksične atmosfere koja se stvara oko sudaca i opasnosti kojoj su izloženi oni i njihovi najbliži. Napad je osudila cijela nogometna zajednica, od Premier lige do udruženja sudaca, ističući kako je takvo ponašanje neprihvatljivo. 

Ni na domaćem terenu nije bio pošteđen kritika. Sezona uoči njegovog umirovljenja bila je posebno turbulentna. U travnju je razbjesnio Liverpool kada je u remiju 2:2 protiv West Hama bizarno puhnuo u zviždaljku baš u trenutku kada se Cody Gakpo spremao postići gol, nakon što je presjekao loptu koju je ispustio vratar Alphonse Areola. Legenda Arsenala Ian Wright taj je potez nazvao "apsolutnom noćnom morom suca". Samo tjedan dana ranije, Nottingham Forest je nakon poraza od Evertona 2:0 objavio sada već zloglasni tvit u kojem su doveli u pitanje integritet Taylora i VAR suca Stuarta Attwella zbog tri nedosuđena jedanaesterca. Ranije u sezoni, menadžer Wolvesa Gary O’Neil nazvao je njegovu odluku da dosudi jedanaesterac za Newcastle "skandaloznom". Ta je odluka, koju je potvrdio i VAR, smatrana toliko pogrešnom da je Taylor za kaznu sljedeću utakmicu sudio u nižem rangu, Championshipu, a šef sudaca Howard Webb izdao je nove smjernice VAR sucima da budu proaktivniji u ispravljanju očitih pogrešaka svojih kolega na terenu.

Na međunarodnoj sceni, Taylor je također često bio u središtu zbivanja, a posebno su ga pamtile reprezentacije s Pirinejskog poluotoka. Njegova povijest sa španjolskom reprezentacijom bila je protkana spornim odlukama. U finalu Lige nacija 2021. godine, priznao je pobjednički pogodak Kyliana Mbappéa za Francusku unatoč očitom zaleđu, tumačeći da je dodir španjolskog braniča Erica Garcije započeo novu akciju. Ta je kontroverzna interpretacija pravila kasnije dovela do promjena u sudačkim smjernicama, što je rijedak slučaj da jedna sudačka odluka izravno utječe na promjenu pravila igre. Zatim je na Euru 2024., u četvrtfinalu između Španjolske i Njemačke, propustio dosuditi čisti jedanaesterac za Nijemce nakon što je Marc Cucurella blokirao udarac rukom. UEFA-in sudački odbor kasnije je u službenom izvješću priznao pogrešku, navodeći da je "trebao biti dosuđen kazneni udarac". Te su ga odluke pratile i na njegovom posljednjem turniru, Svjetskom prvenstvu 2026., gdje je delegiran za utakmicu Španjolske i Portugala, što je izazvalo brojne komentare u španjolskim medijima.

Njegova odluka da se povuče u 47. godini, kada je još mogao suditi na najvišoj razini, snažna je poruka o neodrživom pritisku s kojim se suočavaju moderni suci. U svijetu gdje ih dehumaniziraju navijači, kritiziraju mediji i napadaju treneri, Taylorov posljednji zvižduk odzvanja kao poziv na uzbunu. 

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.